Izdržavanje deteta (alimentacija)
Prema Porodičnom zakonu, izdržavanje deteta predstavlja sastavni deo roditeljskog prava. Roditelji imaju zakonsku obavezu da izdržavaju maloletno dete, dok obaveza izdržavanja punoletnog deteta postoji ukoliko je dete nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, odnosno ukoliko se redovno školuje, najkasnije do navršene 26. godine života.
U ovom članku odgovorićemo na pitanja kako se utvrđuje i menja obaveza roditelja da izdržava dete, koliki je iznos izdržavanja, koje su pravne posledice nedavanja izdržavanja, kao i na koji način obaveza izdržavanja prestaje.
Kako se utvrđuje obaveza roditelja da izdržava dete i da li se ona može menjati?
Obaveza izdržavanja deteta, kako je već navedeno, predstavlja sastavni deo roditeljskog prava. Pitanje izdržavanja deteta se najčešće i ne postavlja u toku trajanja zajednice života roditelja, jer roditelji tada saglasno i sporazumno snose troškove zajednice života, pa i troškove deteta. Ovo pitanje se najčešće postavi u slučaju razvoda braka ili prestanka vanbračne zajednice, kada se obaveza roditelja da izdržava dete utvrđuje sudskom presudom, dok roditelji mogu zaključiti sporazum o zakonskom izdržavanju, koji se sačinjava u obliku javnobeležničkog zapisa.
Nakon razvoda braka, maloletno dete se najčešće poverava na samostalno vršenje roditeljskog prava jednom od roditelja, dok se roditelj sa kojim dete ne živi sudskom presudom obavezuje da plaća alimentaciju. U slučaju sporazumnog razvoda braka, bivši supružnici se mogu sporazumeti o iznosu izdržavanja, ali sud, vodeći računa o najboljem interesu deteta, ima ovlašćenje da taj iznos preispita i odredi drugi iznos na ime izdržavanja. Kada se brak supružnika razvodi u postupku pokrenutom po tužbi, sud svakako odlučuje o visini izdržavanja deteta u skladu sa zakonskim kriterijumima.
Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja, i ovo pravo deteta nije ničim uslovljeno, budući da Porodični zakon propisuje da je dužnost maloletnog deteta da delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja od sopstvene zarade ili imovine supsidijarna u odnosu na dužnost roditelja da dete izdržavaju. U slučaju da roditelji maloletnog deteta nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje, obavezu da izdržavaju dete imaju drugi krvni srodnici u pravoj ushodnoj liniji (babe i dede, prababe i pradede).
S druge strane, obaveza izdržavanja punoletnog deteta je uslovljena, te tako neće svako punoletno dete imati pravo na izdržavanje od roditelja, već samo dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, kao i dete koje se nalazi na redovnom školovanju, do navršene 26. godine života. Kao i maloletno dete, i punoletno dete u ove dve opisane situacije ima pravo na izdržavanje od krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji, ukoliko roditelji nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje. Zakonodavac takođe propisuje da punoletno dete nema pravo na izdržavanje ako bi prihvatanje njegovog zahteva predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje odnosno druge krvne srodnike.
Treba imati u vidu da se jednom utvrđeni iznos izdržavanja deteta može izmeniti odlukom suda u slučaju promenjenih okolnosti. Okolnosti se mogu izmeniti na strani deteta (na primer, dete školskog uzrasta može imati veće troškove od deteta mlađeg uzrasta, mogu se povećati troškovi vannastavnih aktivnosti, troškovi lečenja i slično), ali i na strani roditelja koji je dužnik izdržavanja (na primer, može doći do narušenja zdravlja, smanjene radne sposobnosti i slično). Izmena iznosa izdržavanja inicira se podnošenjem tužbe sudu u parničnom postupku, nakon čega sud, ceneći sve novonastale okolnosti, donosi presudu kojom menja ranije utvrđeni iznos alimentacije.
Kako se određuje iznos alimentacije?
Kako je ranije navedeno, roditelji mogu sporazumno odrediti iznos izdržavanja deteta. Ovaj iznos može biti unet u predlog za sporazumni razvod braka i sporazum o vršenju roditeljskog prava, ali sud svakako ima ovlašćenja da ovaj iznos preispita ukoliko smatra da nije u najboljem interesu deteta. S druge strane, roditelji mogu sačiniti i sporazum o zakonskom izdržavanju, koji se overava u formi javnobeležničkog zapisa, i to će najčešće biti u slučaju prestanka vanbračne zajednice.
U sudskoj presudi, odnosno u sporazumu o zakonskom izdržavanju, biće određeno da roditelj dužnik plaća utvrđeni iznos izdržavanja drugom roditelju sa kojim dete živi, i taj novčani iznos može da se uplaćuje na ruke ili prenosom novčanih sredstava na račun drugog roditelja.
Porodični zakon ne propisuje iznos alimentacije za dete, već propisuje da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja. Koliki je taj iznos u praksi, ceniće se prema okolnostima svakog slučaja.
Visina izdržavanja može biti određena u fiksnom mesečnom iznosu, ili kao procenat od zarade koju ostvaruje roditelj dužnik izdržavanja. Ukoliko se iznos alimentacije određuje u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja, po zakonu ne može biti niži od 15 odsto niti viši od 50 odsto primanja, umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje.
Ono što je posebno izazovno kod određivanja iznosa alimentacije u procentualnom iznosu zarade jeste to što je zarada promenljiva kategorija, u praksi ljudi vrlo često rade i više poslova, neke od njih neprijavljeno, što onemogućava da se ostvari princip da dete mora imati najmanje takav životni standard kakav ima roditelj dužnik izdržavanja. Osim toga, u praksi se može desiti da roditelj dužnik ostane bez posla, zbog čega je teško odrediti iznos koji treba mesečno da plaća onda kada ne ostvaruje zaradu, što sve dovodi do toga da se visina izdržavanja najčešće određuje u fiksnom iznosu.
Obaveza izdržavanja deteta, po pravilu, pada na oba roditelja na jednake delove. Prilikom utvrđivanja visine izdržavanja, sud polazi od iznosa naknade za hranjenike koji utvrđuje na republičkom nivou Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja, a potom uzima u obzir sve okolnosti slučaja koje se odnose na opravdane potrebe deteta (pa se tako uzimaju o obzir godine deteta, potrebe za odevanjem, ishranom, održavanjem higijene, nabavkom udžbenika, školskog pribora, vannastavnim aktivnostima, eventualnim lečenjem), ali i mogućnosti roditelja. Ukoliko maloletno dete ostvaruje prihode od rada ili imovine, sud će uzeti u obzir i te prihode prilikom utvrđivanja iznosa alimentacije, ali ovi prihodi ne isključuju obavezu izdržavanja od strane roditelja.
Prilikom procena mogućnosti roditelja, sud polazi od podataka o prihodima i imovini roditelja, što u praksi nekada može biti i izazovno, rada roditelj prikriva svoje stvarne prihode. Sud takođe vodi računa i o drugim okolnostima, kao što je na primer zdravstveno stanje i radna sposobnost roditelja, ali je važno napomenuti da čak i roditelj koji je nezaposlen, narušenog zdravlja ili umanjenje radne sposobnosti ima obavezu da izdržava dete, premda ta obaveza može biti utvrđena u manjem iznosu.
Iz naše dosadašnjeg iskustva i prakse možemo reći da se alimentacija najčešće određuje u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 dinara. Taj iznos naravno može biti manji ili veći, što će zavisiti, kako je već navedeno, od mogućnosti roditelja i potreba deteta.
Naš zakon ne propisuje maksimalni iznos izdržavanja o kome se roditelji mogu sporazumeti, tako da ukoliko su mogućnosti roditelja veće, biće dosuđen i veći iznos alimentacije. Važno je napomenuti da sud neće dozvoliti zloupotrebe prava, pa se tako roditelj ne može obavezati na veći iznos izdržavanja za nekoliko sportova koje dete trenira ili druge vannastavne aktivnosti, skupe hobije, ukoliko takvi dodatni zahtevi nisu u skladu sa mogućnostima roditelja.
Ukoliko ima dvoje ili više dece, obaveza izdržavanja svakog deteta je individualna, odnosno pravo na izdržavanje je lično pravo, tako da se iznos izdržavanja određuje posebno za svako dete.
Koje su pravne posledice nedavanja izdržavanja?
Obaveza izdržavanja maloletnog deteta predstavlja zakonski imperativ, pa je tako određeno Porodičnim zakonom da ukoliko roditelj (dužnik izdržavanja) ima obavezu izdržavanja i drugih lica, pravo deteta na izdržavanje ima prvenstvo.
Nedavanje izdržavanja utvrđenog pravnosnažnom sudskom odlukom stvara dve posledice – građanskopravnu i krivičnopravnu.
U slučaju da roditelj ne postupa po sudskoj presudi i ne plaća dosuđeni iznos alimentacije, dete kao poverilac izdržavanja može pokrenuti postupak prinudne naplate podnošenjem predloga za izvršenje. U tom slučaju se neplaćeni iznosi izdržavanja prinudno naplaćuju od roditelja dužnika, i to zaplenom zarade, sredstava sa računa, popisom i prodajom pokretnih stvari, prodajom nepokretnosti i na drugim sredstvima izvršenja u skladu sa zakonom.
Koliko zakonodavac smatra imperativnom obavezu izdržavanja deteta, proizilazi iz činjenice da je nedavanje izdržavanja predviđeno kao krivično delo u krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije. Članom 195. Krivičnog zakonika propisano je da ko ne daje izdržavanje za lice koje je po zakonu dužan da izdržava, a ta dužnost je utvrđena izvršnom sudskom odlukom ili izvršnim poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, u iznosu i na način kako je to odlukom odnosno poravnanjem utvrđeno, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.
Dakle, u slučaju da roditelj dužnik izdržavanja ne postupa po sudskoj odluci i ne plaća alimentaciju, dete preko drugog roditelja kao zakonskog zastupnika može podneti krivičnu prijavu tužilaštvu nadležnom prema mestu izvršenja krivičnog dela.
Na koji način obaveza izdržavanja prestaje?
Obaveza izdržavanja maloletnog deteta ne mora prestati automatski nastupanjem punoletstva. Kako je ranije navedeno, ako se dete nalazi na redovnom školovanju nakon 18. godine, ima pravo na izdržavanje od roditelja, ali najkasnije do 26. godine. Važno je napomenuti da sudska praksa ni u ovom delu ne dozvoljava zloupotrebu prava, pa tako ukoliko dete nesavesno pristupa svojim obavezama, odnosno ukoliko obnavlja godine na studijama, ne polaže ispite i slično, roditelj može biti oslobođen obaveze izdržavanja.
Osim punoletnog deteta koje se nalazi na redovnom školovanju, pravo na izdržavanje ima i punoletno dete koje nema sredstava za izdržavanje, a nesposobno je za rad, što će u praksi najćešće biti u slučaju bolesti.
Obaveza izdržavanja maloletnog deteta može izuzetno prestati i u slučaju da dete stekne poslovnu sposobnost sa navršenih 16. godina života, i to u slučaju zaključenja braka ili rođenja deteta.
Izdržavanje punoletnog deteta može da prestane i kada dete stekne dovoljno sredstava za izdržavanje, ili kada roditelj dužnik izdržavanja izgubi mogućnost za davanje izdržavanja ili davanje izdržavanja postane za njega očigledno nepravično.
U slučaju da roditelj smatra da više nisu ispunjeni uslovi za izdržavanje deteta, može tužbom u parničnom postupku tražiti da se utvrdi da je prestala obaveza izdržavanja deteta.
Obaveza plaćanja alimentacije prestaje i smrću roditelja kao dužnika izdržavanja ili deteta kao poverioca izdržavanja.
Napomena: Stavovi koje je autor izneo u ovom stručnom članku predstavljaju shvatanja autora teksta, koja se zasnivaju na tumačenju autora i propisima važećim u trenutku njegovog objavljivanja, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije. Ovaj članak predstavlja autorsko delo, koje se bez dozvole autora ne može objavljivati u celini ili u pojedinim njegovim delovima.
