ADRESA
PRATITE NAS

Roditeljsko pravo

Sadržaj

Svrha roditeljskog prava ostvaruje se kroz princip najboljeg interesa i dobrobiti deteta, te sa društvenog stanovišta roditeljsko pravo, s obzirom da su ovi odnosi motivisani međusobnim poverenjem, podrškom i ljubavlju, prevazilazi zadati pravni okvir. U tom smislu, ono je moralna, emocionalna i zakonska obaveza roditelja prema njihovoj deci. Pravne norme Porodičnog zakona u Republici Srbiji regulišu ovu oblast na način kojim se postavljaju standardi i osnovni principi zarad ostvarenja najboljeg interesa deteta, međutim izazovi sa kojim se suočavaju roditelji tiču se i samog društva te se ostvaruju kroz staranje o deci kao smisla roditeljskog prava.

Sadržina roditeljskog prava

Smisao roditeljskog prava ogleda se u brizi i staranju o deci kroz zajedničku i ravnopravnu ulogu oba roditelja. Ovo podrazumeva pravo i obavezu roditelja da odluke donose isključivo u korist deteta, u meri koja odgovara potrebama deteta za zaštitom njegovih prava i interesa. U tom smislu roditeljsko staranje je briga o životu i zdravlju deteta, neposredni i stalni nadzor nad detetom predškolskog uzrasta, vaspitanje deteta u maniru poverenja, poštovanja i uzajamne ljubavi.

Obrazovanje deteta kao zakonska obaveza roditelja tiče se obaveznog osnovnog školovanja, dok se o daljem obrazovanju deteta roditelji staraju prema svojim mogućnostima, ali i potencijalima i sklonostima samog deteta.

U svim poslovima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti deteta roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete, da upravljaju i raspolažu prihodima koje je dete steklo ukoliko je reč o detetu do 15 godina života. Ali ako je dete starije od 15 godina života može prema odredbama Zakona o radu da zasnuje radni odnos i ostvari zaradu, te samim tim i ima pravo da samostalno raspolaže zaradom i imovinom koju je steklo svojim radom.

Kod raspolaganja nepokretnom i pokretnom imovinom velike vrednosti koja je u vlasništvu deteta, roditelji istom mogu raspolagati ali samo uz saglasnost organa starateljstva koja se može pribaviti i naknadno. Ukoliko je potrebno da se na nepokretnoj imovini izvrši upis u zemljišnim knjigama, uz zahtev za upis nadležnoj službi za katastar se dostavlja i ova saglasnost organa starateljstva.

Pravo na izdržavanje je pravo deteta koje dete ne gubi ni u slučaju kada se roditelj liši roditeljskog prava, te su roditelji dužni i obavezni da izdržavaju dete do punoletstva. Ako je dete na redovnom školovanju obaveza izdržavanja deteta traje do njegove 26. godine života.

Kod ostvarenja prava na izdržavanje usled redovnog školovanja deteta, nije bitan status deteta kao redovnog ili vanrednog studenta. Ovde je bitna okolnost da li se školovanje odvija kontinuirano, bez velikih prekida, te da li dete redovno izvršava svoje školske obaveze u pogledu davanja ispita, redovnog prisustva predavanjima i sl. U slučaju prekida školovanja, takođe su bitni razlozi prekida pa ukoliko je do prekida došlo iz objektivnih razloga roditelji i dalje imaju obavezu davanja izdržavanja detetu.

Zajedničko vršenje roditeljskog prava

Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno, u slučaju kada vode zajednički život. U slučaju kada je faktička zajednica života roditelja prestala roditelji i dalje mogu zajednički vršiti roditeljsko pravo ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava. Ovim sporazumom roditelji se pisanim putem saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički i uz međusobni sporazum koji prihvata sud, ukoliko proceni da je ovakav sporazum u najboljem interesu deteta, s tim da se između ostalog roditelji saglašavaju i oko mesta koje se smatra prebivalištem deteta.

Samostalno vršenje roditeljskog prava

Porodični zakon predviđa okolnosti u kojima se roditeljsko pravo vrši samostalno i to u slučaju:
• kada je drugi roditelj nepoznat, ako je umro ili je potpuno lišen roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti
• kada samo jedan roditelj živi sa detetom, a sud još nije doneo odluku o vršenju roditeljskog prava
• kada je o tome doneta sudska odluka jer roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili pisani sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava
• kada je o tome doneta odluka suda jer roditelji ne vode zajednički život ali zaključe sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava, a sud proceni da je taj sporazum u najboljem intersu deteta.

U slučaju kada oba roditelja poseduju adekvatne kapacitete da vrše roditeljsko pravo, odluka o tome da jedan roditelj ovo pravo vrši samostalno donosi se isključivo procenom najboljeg interesa deteta što je pravni standard koji se ceni u svakom konkretnom slučaju u odnosu na pol, uzrast, dobrobit deteta, njegove emotivne i razvojne potrebe. Dakle, u svakom slučaju odluka povodom samostalnog vršenja roditljskog prava zavisi od procene suda šta je u konkretnom slučaju najbolji interes deteta i ne tiče se želja i potreba roditelja. Sud će povodom predloga stranaka zakazati ročište na kome će se u cilju pronalaženja najbolje opcije za dete zatražiti mišljenje Centra za socijalni rad, a pored ovog izvešće se i ostali dokazi po predlogu stranaka. Iz ovog razloga je uvek dobro da se u ovim postupcima angažuje advokat koji se bavi porodičnim odnosima kao specifičnom materijom koja je u uskoj vezi sa potrebama dece čiji se interesi štite.

Ukoliko je samostalno vršenje roditeljskog prava ugovreno sporazumom roditelja koji ne vode zajednički život, ovaj sporazum mora u sebi sadržati i odredbe koje se tiču načina održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem kao i visinu izdržavanja koju će ovaj roditelj plaćati za dete.

Odluka o samostalnom vršenju roditeljskog prava jednog roditelja može se promeniti, ukoliko se promene okolnosti i prilike, a posebno ako dete izjavi da želi da živi sa drugim roditeljem, postupak pred nadležnim sudom pokreće se tužbom.

Takođe, imajući u vidu da je roditeljsko pravo strogo lično pravo, u slučaju smrti roditelja kome je dete povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava, drugi roditelj ima sva prava da preuzme dete i nadalje samostalno vrši roditeljsko pravo.

Očigledno je da i roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ipak ima prava i dužnosti u odnosu na dete u pogledu obaveze izdržavanja deteta, prava da sa detetom održava lične odnose i da zajednički sa drugim roditeljem odlučuje o ostalim pitanjima koja bitno utiču na život deteta. Ova pitanja kojima se direktno utiče na život deteta odnose se na obrazovanje, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad detetom, promene prebivališta deteta kao i raspolaganje imovinom veće vrednosti.

Održavanje ličnih odnosa između deteta i roditelja sa kojim dete ne živi vrši se prema objektivnim okolnostima i razvojnim potrebama deteta na način koji i tom roditelјu omogućava lični odnos sa detetom i doprinos njegovom razvoju. Uloga ovog roditelja u daljem životu deteta i te kako postoji i zakon omogućava minimum prava i obaveza i za ovog roditelja, a od njegovih namera i potreba zavisi stepen njegovog daljeg aktivnog učešća u odnosu sa detetom koje ne živi sa njim.

Iako samostalno vršenje roditeljskog prava može biti prilično izazovno u praksi, posebno jer je praćeno promenama u porodičnim odnosima, moguće je ako ima volje i uz stručnu podršku prevazići trenutne teškoće i time omogućiti dalji siguran i podsticajan razvoj deteta.

Lišenje roditeljskog prava

Roditelj može biti lišen roditeljskog prava i to potpuno ili delimično u zavisnosti od toga da li zloupotrebljava i grubo zanemaruje roditeljske dužnosti ili nesavesno vrši prava i dužnosti koja proizilaze iz roditeljskog prava, pod uslovima koje zakon predviđa.

U oba slučaja odluku o lišenju roditeljskog prava donosi sud rukovodeći se najboljim interesom deteta. Odlukom o potpunom lišenju roditeljskog prava roditelj se lišava svih prava i obaveza iz sadržine roditeljskog prava, osim obaveze i dužnosti izdržavanja deteta. Kod delimičnog lišenja roditelj se može lištiti jednog ili više prava i dužnosti osim dužnosti izdržavanja.

Lišenje roditeljskog prava jeste mera kojom se dete štiti od nesavesnog postupanja roditelja, te odluka o tome da li će se roditelj lišiti potpuno ili delimično roditeljskog prava zavisi od stepena zanemarivanja roditeljskih dužnosti. Ukoliko prestanu razlozi lišenja roditeljskog prava, roditelju se roditeljsko pravo može vratiti.

Prestanak i produženje roditeljskog prava

Kada dete i nakon punoletstva nije sposobno da se samo stara o sebi usled bolesti ili određenih razvojnih smetnji, roditeljsko pravo se može produžiti za sve vreme dok traju razlozi za produženje.
Ovaj postupak pokreće se predlogom roditelja, a u postupku pred sudom povodom ovog predloga dete zastupa poseban staratelj. U toku postupka sud utvrđuje činjenice i okolnosti od značaja za produžeje roditeljskog prava, a u svakom slučaju dete će pregledati lekar odgovarajuće struke koji će dati nalaz i mišljenje o sposobnostima deteta da samostalno rasuđuje. Produženo roditeljsko pravo prestaje kada prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo.
Roditeljsko pravo prestaje kada dete napuni 18. godina života ili i pre punoletstva kada stekne potpunu poslovnu spsobnost, zatim u slučaju potpunog lišenja roditeljskog prava roditelja i u slučaju smrti.

Zaključak

Vršenje roditeljskog prava posebno je izazovno u situacijama razvoda, porodičnih sporova, u slučajevima kada je potrebno zadovoljiti posebne potrebe deteta u kojim situacijama briga o detetu, izdržavanje i vaspitanje deteta mogu izazvati sukobe među roditeljima, što se posledično reflektuje i na dete. U pitanju je odnos koji zahteva obazriv pristup i pažljivo balansiranje između prava i obaveza roditelja sa jedne strane i interesa deteta sa druge strane. Cilj koji roditeljsko pravo kroz pravnu regulativu treba da ostvari jeste siguran i emotivno stabilan odnos roditelja sa detetom uz ostvarenje standarda najboljeg interesa deteta kroz bezbedno i zdravo odrastanje.

Napomena: Stavovi koje je autor izneo u ovom stručnom članku predstavljaju shvatanja autora teksta, koja se zasnivaju na tumačenju autora i propisima važećim u trenutku njegovog objavljivanja, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije. Ovaj članak predstavlja autorsko delo, koje se bez dozvole autora ne može objavljivati u celini ili u pojedinim njegovim delovima.